Etičnost vojnog oružja
Posted: 13 Feb 2021, 14:29
Nedavno sam učio povijest i naišao na interesantnu temu. Naime, svi mi ovdje volimo oružje, bilo novo, staro ili oboje; vojno, civilno; njemačko, finsko, sovjetsko-rusko, francusko... E sad, ja jako volim vojno oružje, od starih mušketa do "današnjih" automata. Dok sam čitao tekstove u knjizi, vezana za oba svjetska rata i period između, na krajevima nekih stranica su bile slike na kojima su vojnici, naravno ratovali, ili u nekim slučajevima nažalost i vršili ratne zločine, nad vojnicima i civilima. Naravno, pogledao sam malo bliže na oružja u slikama i vidio neke komade onog što neki od nas danas sakupljaju, ili barem onog što bi htjeli sakupljati (tu i sebe uključujem); Mauseri, Mosini, P-38-ice, P08-ice ,1911-i, SMLE-ovi, Webley-i... To me dovelo do razmišljanja, i došao sam do pitanja koje sam ovdje htio postaviti.
Naime, da li ste vi koji ste kupovali vojno oružje, odnosno i oni koji su razmišljali o kupnji vojnog oružja, prije ili poslije kupnje ili pri donošenju odluke o kupnji tog oružja razmišljali o tome da je s tim oružjem nekome uzet život, bio on vojnik ili civil?
Da je baš taj komad čelika koji vi držite u rukama nekome skončao život, nekog napravio siročem... Moje pitanje se ne ograničava samo na oružje, nego i na vojni pribor s kojim se nekoga može ubiti (npr. bajuneta ili slično). Naravno, moglo bi se argumentirati s klasičnim "ne ubija oružje, nego čovjek", ali mene bi zanimala vaša subjektivna tumačenja ove teme, a ne neka šablonska uzrečica, koliko god točna bila.
Znam nekoliko ljudi kojima dođe zlo pri misli imati nešto s čime je netko ubijen. Jednom sam išao s prijateljem u antikvarijat na moru i našao staru, hrđavu bajunetu (od kar98-ce) i vlasnik mi je rekao da je deda od nekog njegovog poznanika s njom ubio par partizana ili tako nešto. Skoro sam kupio bajunetu (ne zbog toga što je "imala krv na sebi", nego zato što mi je bila fora), na što je moj prijatelj pop*zdio, govoreći kako mogu to imati, to nije dobro i tako dalje...
Osobno, ja jesam svjestan mogućnosti da je baš to oružje koje ja gledam, odnosno kupujem, možda korišteno za "zle" svrhe, odnosno za samo ratovanje (to definitivno), od koje god strane bilo, jer je na svim stranama bilo takvih trenutaka. Ali isto tako smatram da to nije presudno pri donošenju odluke, pošto bi se tako nešto moglo desiti s bilo kojim oružjem. A na kraju postoji i mogućnost da ono oružje koje mi imamo i koje na kraju ostavimo iza sebe bude zlouporabljeno...
Naime, da li ste vi koji ste kupovali vojno oružje, odnosno i oni koji su razmišljali o kupnji vojnog oružja, prije ili poslije kupnje ili pri donošenju odluke o kupnji tog oružja razmišljali o tome da je s tim oružjem nekome uzet život, bio on vojnik ili civil?
Da je baš taj komad čelika koji vi držite u rukama nekome skončao život, nekog napravio siročem... Moje pitanje se ne ograničava samo na oružje, nego i na vojni pribor s kojim se nekoga može ubiti (npr. bajuneta ili slično). Naravno, moglo bi se argumentirati s klasičnim "ne ubija oružje, nego čovjek", ali mene bi zanimala vaša subjektivna tumačenja ove teme, a ne neka šablonska uzrečica, koliko god točna bila.
Znam nekoliko ljudi kojima dođe zlo pri misli imati nešto s čime je netko ubijen. Jednom sam išao s prijateljem u antikvarijat na moru i našao staru, hrđavu bajunetu (od kar98-ce) i vlasnik mi je rekao da je deda od nekog njegovog poznanika s njom ubio par partizana ili tako nešto. Skoro sam kupio bajunetu (ne zbog toga što je "imala krv na sebi", nego zato što mi je bila fora), na što je moj prijatelj pop*zdio, govoreći kako mogu to imati, to nije dobro i tako dalje...
Osobno, ja jesam svjestan mogućnosti da je baš to oružje koje ja gledam, odnosno kupujem, možda korišteno za "zle" svrhe, odnosno za samo ratovanje (to definitivno), od koje god strane bilo, jer je na svim stranama bilo takvih trenutaka. Ali isto tako smatram da to nije presudno pri donošenju odluke, pošto bi se tako nešto moglo desiti s bilo kojim oružjem. A na kraju postoji i mogućnost da ono oružje koje mi imamo i koje na kraju ostavimo iza sebe bude zlouporabljeno...