lex-lutor wrote:Sa novom Hornady municijom nema problema, ona crvena gumeno-plasticna kapica je super, ionako neces spremiti napunjenu pusku u ormar da tamo stoji mjesecima sa mecima u okviru...Veci je problem ste se ti meci opako otvaraju i prave RUPETINU !!!
Da, Lex, lako se svi mi zanesmo, i znamo kako se drzi oruzje ali ne zaboravi jednu sitnicu, a to je trziste.
Kod nas ovog specijaliziranog streljiva tesko da ce ko uvesti, a zatim: ako gledas americko trziste - probaj objasniti ameru da ne spava sa napunjenim oruzjem pored uzglavlja.
LOL
Samo u Americi postoji naziv "night stand gun"! Pa im ti objasni da ga moraju doma isprazniti.
Kako sam pratio razvoj naoruzanja kroz povijest, koliko me zanimalo, daj da kazem jos koju, osim prvog navedenog (potencijlanog) problema sa siljatim mecima, bilo je jos drugih problema u balistici kod lever action pusaka:
Nakon manje poznate Henry rifle, najpoznatija je winchester 1866, sa zutim kucistem, puska koja mozda najpoznatija sa divljeg zapada. (vole je stavljati na filmove, valjda jer blijesti)
Zbog zutog kucista od bronze bila je poznata pot nazivom "yellow boy".
Koristila je cal 44Henry metak (na crni barut naravno), koji je ujedno bio rim-fire, dakle sa obodnim paljenjem.
Problem obodnog paljenja kod vecih kalibara je taj da se cahura znala napuhati, pa zaglaviti, bilo u lezistu, ili kod izbaciovnja u mehanizmu.
Ova je puska i prva repetirka, koristena u vojne svrhe, a nabavila ju je turska vojska i uspjesno koristila u sukobima u 19 st, na manjim udaljenostima ali daleko vece vatrene moci od dotadasnjih jednometnih pusaka.
Slijedeca je puska u razvoju je bila winchester 1873, u novom kalibru: 44-40, metak sa obodom (R) ali ovog puta sa centralnim paljenjem.
Time je bilo rijeseno napuhavanje cahura, ali ovdje je problem bio kod lijevanog olovnog zrna, da su se meci koji su se redali jedan na drugog tiskali u donjoj cijevi, i kod duzeg stajanja potiskivali zrna jedan drugom dublje u cahuru. Ovo je pak stvaralo nejednake tlakove i brzine kod ispaljenja, i znalo je negativno utjecati na preciznost.
Opcenito zbog niskog balistackog koeficijenta, efektivan domet se smatrao oko 200 metara.
Kasnije su uslijedili, sve bolji modeli i usavrsavnaje streljiva... da sad ne nabrajam, ali iz balisticke perspektive ova dva su najzanimljivija, pa ih zato napisah.
Govoreci, iskljucivo za starije modele, i ondasnju municiju, te djecje bolesti su kasnije prevazidjene, tako da je sve napisano stvar historije.
Inace, premda je rim-fire streljivo i dan danas popularno, zato jer je jeftino - gore navedeni problem napuhavanja rim-fire cahura u vecim kalibrima doveo je do tog da danas zapravo rim-fire koristimo samo samo do 22 lr, ili malo jaci 22wmr... A prakticki svi veci, ili jaci kalibri su centralnog paljenja, a opcija centralnog paljenja sa obodom (R), kod revolvera, pojedinih mehanizama i pusaka prelamaca.